5.04.2015

Hoćemo li?




Još kod učiteljice se uče školski primeri za upitne rečenice koje usvajamo kao lake i znamo ih za ceo život. Kad nas pitaju šta su to upitne rečenice, odgovaramo kao iz topa i nikada nije problem da navedemo primer. Znamo i da se na početku ovog tipa rečenica nalazi neka upitna rečca, zamenica ili prilog: ko, šta, kako, gde, otkad, dokad, čiji, zar, da li, ili samo li, da se završavaju upitnikom i da imaju upitnu intonaciju.
U praksi je, međutim, malo drugačije. Nije problem pitati koliko ima sati ili da li neko dolazi na večeru. Čak možemo i samom upitnom intonacijom formulisati pitanje: „Ivan dolazi???“ Vau! Problem je sa enklitičkom rečcom LI.
Gde stoji, kako stoji i da li stoji (sedi, leži)? Šalu na stranu, kako je pravilno reći – Hoćeš kolač ili hoćeš li kolač? Jesi uradio domaći ili jesi li uradio domaći? Naravno, pravilno je ovo drugo, ali se u praksi vrlo retko, gotovo nikada ne upotrebljava, ni u svakodnevnoj komunikaciji, ni na televiziji, ni u školi. Jednostavno, rečca li se lako guta. Vrlo lako se zaboravlja, jer rečenica ima smisla i bez nje, razumemo svi šta je pitanje.
Obratite pažnju sledeći put na njenu upotrebu. Načuljite uši i slušajte koliko često se u govoru upotrebljava i da li je svi upotrebljavaju. Ja nisam baš primetila da je mnogi koriste.
Takođe, problem je i kada stoji i iza enklitičkog oblika pomoćnog glagola jesam, npr.
Je li Ivan došao? Može i još kraće – Je lIvan došao? Preporučuju zbog rogobatnog oblika ovih reči postaviti pitanje sa da li, ali mi jednostavno volimo je li, je l’, ili čak jel. Jel Ivan došao? Posebno kad šaljemo SMS, ko će još da kuca apostrof?! Samo neko ko je dokon. 
A sad bi stvarno trebalo da prekinem i da vidim da li je taj Ivan konačno došao. :)

2 u 1, iliti dva u jedan, dva u jednom, dva u jednoj...




Ko zna dokle bismo stigli kada bismo ovako nastavili! To vam je otprilike kao kada naručite kafu, a dobijete doručak u krevetu. 
Ne znam zašto je ovo problem.  Prisutna je ovakva zabuna i u mom okruženju i na televiziji, što možda i nije tako čudno s obzirom na to kakva nam je televizija.
Zar nije Vuk rekao:“Čitaj kako je napisano!“? Ako je tako, onda je prosto. Međutim, ljudima je verovatno teško kada je prosto, pa žele da malo zakomplikuju, pa kad ih pitate koju će kafu,  oni izraze želju za dva u jednom. Šta to znači? Čak se ni ne slaže u padežu.
Nije možda neka tema za razmišljanje, ali i ne treba da bude. Prosto je.
Kad vas neko sledeći put bude pitao koju ćete kafu, slobodno recite DVA U JEDAN, ukoliko ne želite možda tri u jedan (o ukusima ne vredi raspravljati )!


RTS i RTS-ovci


Ne čini li vam se da na er-te-esu mnogo pričaju, a malo šta kažu pravilno i tačno? Ne prođe nijedan dnevnik, nijedna informativna, ili čak obrazovna emisija, a da se ja ne naježim od njihovog kvazi srpskog jezika. Mislim da je to stvarno strašno. Pitam se samo da li će neko preduzeti nešto povodom toga! 
Nisam od onih koji ulažu žalbe i samo se nešto bune i protestuju zbog nečega, ali ovo nisam mogla da prećutim. Njihovoj redakciji sam uputila pismo u kojem je pre svega iskazana molba da se nešto preduzme protiv iskrivljene i nakaradne upotrebe srpskog jezika, ali niko se nije udostojio ni da mi odgovori, a kamoli da se malo trzne zbog ove moje zamerke. I dalje na RTS- u priča ko kako stigne i hoće.
Pošto ne mogu da se zaustavim na ovome, ne ostaje mi ništa drugo nego da vam priložim pismo koje sam im poslala, pa vi prosudite sami. Možda ja zaista preterujem i imam problema sa sluhom. 

Poštovana redakcijo,

Obraćam Vam se, mada to nerado činim, jer želim da Vam ukažem na brojne nepravilnosti u korišćenju srpskog jezika, a koje se mogu čuti na Vašoj televiziji. Ne treba zaboraviti da je u pitanju državna televizija i da mnogi, a među njima sam i ja, ipak plaćaju tv pretplatu i da zaslužuju da dobiju ne samo proverene i tačne informacije, već i čist, pravilan, književni jezik.
Moja kritika upućena je samo zaposlenima na televiziji, dok radio zaista slabo slušam pa ne znam kako se tamo govori. Ne želim nikog da imenujem, jer moj cilj nije da napakostim nekome, a takođe, spisak bi bio poduži. Voditelji svih informativnih emisija i u jutarnjim i u večernjim časovima, veštački, neprirodno i izvitopereno izgovaraju sve više reči koje svakom prosečno obrazovanom Srbinu deluju smešno, a sa druge strane i strašno. Svaka tako izgovorena reč zabija se u uvo slušaoca kao trn od čijeg bola se neminovno na licu stvara grimasa. Ne znam koliko su obrazovani Vaši voditelji i novinari, niti iz kog kraja dolaze (ili su svi rođeni Beograđani, a zna se da se beogradski govor razlikuje od govora običnog naroda širom Srbije) i ne znam da li Vi vidite to kao problem, ali Vama je neophodan čitav tim stručnjaka da ovu anomaliju nekako proba da ispravi.
Moram da napomenem da sam čak i u emisijama naučno-obrazovnog karaktera primetila da se sve više praktikuje ovakav novosrpski način izražavanja, pa Vas pitam – ako ne možemo Vama da verujemo – kome ćemo? Ne samo što naša deca neće naučiti pravilno da koriste maternji jezik, nego ćemo ga i mi, koji smo ga nekada dobro znali, zaboraviti. Verujte mi, to nijedna škola neće moći da popravi, jer pored svega ovoga ne postoji nijedna emisija na Vašoj televiziji koja neguje pravilan, književni srpski jezik, a još potpirujete vatru raznoraznim serijama, npr. Selo gori... i sl. A naša deca to gledaju i provode najviše vremena ispred televizora.
Sve Vam ovo govorim iz najbolje namere. Mislim da je došlo krajnje vreme da vam neko skrene pažnju na to. Već sam vam rekla da ovo nerado pišem, zaista ne volim nikoga da kritikujem, ali praktično sam prisiljena na to. Po zanimanju sam profesor srpskog jezika i osećam se prozvanom. Ne želim više da ćutim i slušam kako Vaši cenjeni voditelji kažu putarina (sa kratkouzlaznim na drugom slogu, a treba da je na trećem), ili domaćinstava (opet na drugom, treba na trećem), ili imovina ( isto), zemljoradnika (kratkouzlazni na drugom, a treba dugouzlazni na trećem), televizija (isto), eksperimenata (na trećem, treba na četvrtom), laboratorija (isto) i još bezbroj takvih primera od kojih se usta krive kada se u tom obliku izgovaraju.
Ukoliko imate lektora, zamolite ga da pravilno radi svoj posao,  ili nađite drugog. Neophodan Vam je.




Vaša verna gledateljka i SLUŠATELJKA
Varvara Dietrich